Izlaz je u obrazovanju

(Last Updated On: April 6, 2018)

Radnici u zemljama istočne Evrope moraće da poseduju više znanja, ukoliko ne žele da ostanu ljudi pored fabričkih traka, koji će, za minimalac, obavljati jednostavne manuelne operacije.

Ova ocena, koja zauzima jedno od udarnih mesta u rezultatima analiza njujorškog Blumberga, nama je veoma bliska i u praksi poznata, ali sagledavamo li realno stanje?

Istočnoevropske zemlje razvijenije od Srbije suočavaju se sa problemom. Plate na linijama za montažu, i takve kakve su, postale su previsoke za investitore. U Češkoj su one za oko 60% više nego u Srbiji, na primer, pa otuda i pojava da pojedine kompanije svoje pogone demontiraju i sele u naš region. Tržište je neumoljivo. Sve dok budu postojali oni koji nude da isti posao obave za manje novca – kapital će ići tamo. Postkomunistički uspon Poljske, Slovačke, Češke, Mađarske… bio je i zasnovan, između ostalog, i na činjenici da su plate za pojedine poslove bile niže nego u Nemačkoj i Skandinaviji.

Kako rešiti problem koji će, sasvim izvesno, u budućnosti pogoditi i nas?

Privlačenje investitora ponudom jeftine radne snage mora da se prekine, saglasne su vlade većine istočnoevropskih zemalja, koje izlaz traže u obrazovanju.

Budući radnici treba da ponude rešenja, novine, ideje, kako bi na realnim osnovama mogli da imaju bolje plaćen posao i veće zarade, ali proces nije jednostavan. I bez ratova i sankcija, koje u Srbiji optužujemo za naše zaostajanje, Rumuniji, na primer, nedostaje oko deset hiljada programera. Oni koji rade ovaj posao i zarađuju pet do šest puta veće plate od prosečnih, kažu da su na većini srednjih škola i univerziteta programi toliko zastareli da su u praksi neupotrebljivi.

Neophodno je da državni planovi, investicije i puna pažnja, odmah, bez odlaganja, budu usmereni u obrazovanje.

Pogledajmo Daleki istok i zemlje koje su uspele da izvedu ekonomsku revoluciju, kao što su Južna Koreja ili Tajvan. Razlika je očigledna i pokazuje je statistika.

U istočnom delu Evrope, uključujući Rusiju i Tursku, broj odobrenih patenata (uzimajući u obzir njihov odnos prema broju stanovnika) u periodu od 2002. do 2015. godine rastao je po stopi ispod 50%.

U isto vreme, rast odobrenih patenata u Kini bio je po stopi od 3000%, a u Južnoj Koreji po stopi od 317%.