Frilenseri predali zahtev za prijem ministarstvu

it akcelerator
(Last Updated On: November 11, 2020)

Predsednici Vlade RS g-đi Ani Brnabić

Ministru finansija RS g-dinu Siniši Malom     

Direktorki Poreske uprave, Ministarstvo finansija g-đi Dragani Marković

PREDMET:Zahtev za hitan prijem predstavnika Udruženja radnika na internetu u vezi sa javnim pozivom Poreske uprave na samoinicijativno podnošenje poreskih prijava fizičkih lica koja su uplate primala iz inostranstva i otpočinjanjem pregovora oko budućeg pravnog statusa i načina oporezivanja radnika na internetu

Poštovana/i,

Udruženje radnika na internetu obraća Vam se ovim putem povodom javnog saopštenja Poreske uprave objavljenog dana 13. 10. 2020. godine na zvaničnom sajtu ovog državnog organa, kojim se upućuje poziv fizičkim licima da samoinicijativno prijave prihod iz inostranstva. U tom pozivu Poreska uprava konstatovala je da postoji visoka stopa nepoštovanja poreskih propisa.

Želeli bismo da iznesemo činjenice o neadekvatnoj poreskoj politici, njenoj nepravičnoj primeni, kao i o zakonskim propustima koji zahtevaju od radnika na internetu da poštuju nesprovodive zakonsko-poreske okvire, a da pri tom nisu u mogućnosti da ostvare svoja prava.

Zakon o porezu na dohodak građana, donet 2001. godine, ni u okviru člana 85 „Ostali prihodi“ ne navodi kategoriju prihoda stečenih radom putem interneta niti prihode iz inostranstva. Samo nepostojanje ovakve kategorije ukazuje na to da ovaj zakon nije primenjiv u trenutnoj situaciji, te da je neadekvatan zbog potpuno izmenjenih okolnosti prihodovanja. Samooporezivanje na koje poziva Poreska uprava podrazumeva plaćanje visokih stopa poreza i doprinosa (do 50%) za svaki priliv iz inostranstva. Danas, kada postoji preko sto hiljada (100.000) ljudi u Srbiji koji privređuju putem interneta, ovakav zakon iz 2001. godine ne može biti osnova za oporezivanje i jasna je potreba za njegovom izmenom, što je i sam ministar finansija Siniša Mali potvrdio u svojoj nedavnoj izjavi medijima.

Neophodno je istaći da postojeći Zakon o radu ne prepoznaje radnike na internetu na odgovarajući način, niti definiše njihova prava i obaveze.

Radnici na internetu nemaju nikakvu pravnu i socijalnu zaštitu, pravo na bolovanje, trudničko i porodiljsko odsustvo. Zakonom o obaveznom socijalnom osiguranju propisano je da su lica koja ostvaruju ugovorenu naknadu obveznici  doprinosa, ali do stupanja na snagu Zakona o izmenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju decembra 2019. godine, fizičko lice koje nema status zaposlenog nije moglo da bude u svojstvu osiguranika tj. nije moglo da upiše radni staž niti da bude zdravstveno osigurano. To pitanje nije ni do danas u celosti rešeno. Nejasno je kako lice koje ima povremene uplate može plaćanjem doprinosa ostvariti svoja prava.

Iz svega navedenog, jasno je da je visoka stopa nepoštovanja poreskih propisa posledica pravnog vakuuma i neažurnosti državnih institucija da prepoznaju rastuću kategoriju radnika na internetu i zakonski definišu njihov status, prava i obaveze, kao što su to uradile susedne zemlje i većina zemalja u Evropi i svetu.

Ono što je prethodnih godina izostalo, osim izmene zakona koja je trebalo da prati nove poslovne okolnosti, jeste angažovanje Poreske uprave, kao savetodavnog tela, na informisanju poreskih obveznika i edukaciji građana o vrstama poreza koje je građanin Republike Srbije dužan da plati. Mnogi radnici na internetu su se prethodnih godina raspitivali o svojim poreskim obavezama, ali su im službenici Poreske uprave pružali neodređene informacije i vraćali ih sa šaltera bez daljih uputstava i konkretnih saveta.

Problemu u kome se danas našla zajednica radnika na internetu dodatno je doprinelo odsustvo kontrolne uloge Poreske uprave u prethodnim godinama, gde je izostalo pravovremeno obaveštavanje i opominjanje poreskih obveznika kako ne bi došli u direktan poreski prekršaj i višestruko uvećali iznos svoje poreske obaveze.

Zajednicu radnika na internetu čine ljudi različitih starosnih dobi. Većina ih je nezaposlena, a rad preko interneta im obezbeđuje osnovnu egzistenciju i istovremeno državu oslobađa socijalnih davanja. To su ljudi koji su u vremenima kada Srbija svake godine izgubi blizu 40.000 ljudi zbog negativnog prirodnog priraštaja (Republički Zavod za Statistiku Republike Srbije, Saopštenje broj 173 – god. LXX, 01.07.2020.) i još toliko zbog ekonomskog iseljavanja, ostali ovde da žive, stvaraju porodice i podstiču domaću ekonomiju.

Radnici na internetu nemaju zakonski zagarantovanu minimalnu zaradu, a s obzirom na to da rade za stranog poslodavca, domaće institucije im ne mogu pružiti pravnu zaštitu u slučaju otkaza ili mobinga. Poslovne banke ne prepoznaju radnike na internetu kao lica koja ostvaruju prihode, niti za njih postoje ikakvi finansijski podsticaji ili subvencije od strane države. Ne postoji mogućnost osnivanja sindikata koji bi zastupao i štitio njihove interese. Ne postoji sigurnost zaposlenja, niti ugovori koji se sklapaju sa stranim poslodavcima obezbeđuju ikakvu pravnu zaštitu. Trenutni sistemi oporezivanja – samooporezivanje ili paušalno oporezivanje ne odgovaraju nestabilnoj prirodi rada radnika na internetu, a trenutna poreska stopa je, s obzirom na njihov nepovoljan položaj, neodgovarajuća i previsoka.

U godini globalne ekonomske krize nastale usled pandemije, kada je radnicima na internetu smanjen obim posla i visina zarade, Poreska uprava je odlučila da nakon godina nečinjenja,  sprovede zastarele i neprimenjive zakone, obračunavajući poreze i doprinose za prethodih pet godina, te da zateznim kamatama i do 40% uveća ionako ogromne iznose dugovanja. Iznosi poreskih obaveza sa kamatama za poslednjih pet godina mere se u hiljadama i desetinama hiljada evra i njihova prinudna naplata dovela bi do ugrožavanja egzistencije ogromnog broja radnika i njihovih porodica, a time i pripadnika najosetljivijih društvenih grupa (porodilja, samohranih roditelja maloletne dece, mladih ljudi bez radnog iskustva, studenata, osoba sa invaliditetom). 

Zbog svih navedenih činjenica, a u cilju poboljšanja pravno-socijalnog statusa radnika na internetu, Udruženje radnika na internetu pomenutim institucijama upućuje sledeće zahteve:

1. Obustava postupaka poreske kontrole, donošenja i izvršavanja poreskih rešenja po neodrživom i neadekvatnom poresko-pravnom tretmanu za fizička lica koja su ostvarila prihode iz inostranstva. Naš stav je da se naplata poreza i doprinosa može vršiti tek kada se uspostavi održiv, transparentan i precizan poresko-pravni okvir za radnike na internetu, a javnost sa njim upozna.

2. Početak pregovora i dijaloga o pravnom statusu radnika na internetu, definisanju strukture i finansijskih stopa poreza i doprinosa. Naš tim stručnjaka već radi na formulisanju konkretnih predloga za rešenje problema, jer želimo da postupimo odgovorno prema kolegama i društvu u celini, zalažući se za za dugoročna i održiva rešenja.

Predlažemo da se u što kraćem roku organizuje sastanak kome bi prisustvovali predstavnici Udruženja radnika na internetu i predstavnici resornih ministarstava i drugih relevatnih državnih institucija u cilju pronalaženja rešenja koje će biti u interesu svih strana.

U Beogradu, 10. 11. 2020.