Beogradski DFC kreira regulatorne uslove za preduzeća u Srbiji

DFC Amerika i Srbija
(Last Updated On: November 24, 2020)

Prošlomesečna najava da je Američka međunarodna razvojna finansijska korporacija (DFC) otvorila kancelariju u Beogradu bila je nesumnjivo dobrodošla vest za balkansku poslovnu zajednicu. Relativno nova agencija, stvorena 2019. godine spajanjem Overseas Private Investment Corporation i nekoliko drugih postojećih organizacija, finansira velike projekte razvoja infrastrukture u zemljama u razvoju. Sa ukupnim kreditnim kapacitetom od 60 milijardi dolara, DFC je osnovan da usmerava privatni novac na nova tržišta koristeći zajmove, kapitalne investicije i osiguranje. Takođe nudi kredit za mala preduzeća i preduzetnike. DFC-ova ispostava u Beogradu prva je inostrana kancelarija te vrste i naglašava strastveni strateški interes vlade SAD u regionu. Dolazi za petama Sporazuma između Kosova i Srbije iz 2020. godine. Jedan od prvih prioriteta DFC-a biće podrška izgradnji „autoputa breskve“ i drugih saobraćajnih veza sa Prištinom, zajedno sa raznim pratećim razvojnim projektima.

Srpsko ministarstvo finansija takođe je najavilo da je u naprednim razgovorima sa DFC-om o pokretanju šeme garantovanih zajmova od milijardu dolara za pomoć lokalnim preduzećima da prebrode tekuću pandemiju.

Infuzija gotovine i podrške vlade SAD stvara očigledne mogućnosti za srpska preduzeća. Međutim, istovremeno, DFC otvara vrata američkim regulatorima da prošire svoj ionako ekspanzivni eksteritorijalni domet. Drugim rečima, DFC novac dolazi sa ulovom. Glavni među njima je zakon o online prevarama, zakon koji je jednom prilikom američki tužilac opisao kao „naš Stradivarius, naš Colt. 45, naš Louisville Slugger, naš Cuisinart – i naša istinska ljubav. “

Sklonost tužilaca prema online prevari proizilazi iz široko sročenih zabrana koje omogućavaju prilagođavanje širokom spektru nečasnih aktivnosti. U nedavnoj odluci, Sjedinjene Države protiv Naputa, američki drugi okružni apelacioni sud potvrdio je da se na američkim sudovima može krivično goniti za finansijske prekršaje koji se gotovo u potpunosti događaju u inostranstvu kao online prevara.

Konkretno pitanje u Napoutu bilo je da li su američke vlasti imale ovlašćenje da gone Južnoamerikance zbog šeme podmićivanja koja se odvijala isključivo u Južnoj Americi. Odgovarajući da, Drugi krug je zaključio da dokle god šema online prevare uključuje prenos iz, u ili kroz SAD koji je „neophodan“ i više nego „samo usputni“ za celokupni zločin, vanteritorijalna primena američkog zakona je dozvoljeno. Kao takva, odluka Napout-a znači da će bilo koja prekomorska prevara koja uključuje transakciju u američkim dolarima ili komunikaciju sa nekim koji se nalazi u SAD-u verovatno biti predmet američke jurisdikcije. U meri u kojoj je DFC navodna žrtva ili se na neki drugi način koristi u navodnom krivičnom delu, stoga su uslovi za nadležnost online prevare gotovo sigurno ispunjeni.

Još jedna važna implikacija Naputa je da se obim američkih napora za borbu protiv korupcije širi daleko izvan granica Zakona o stranim koruptivnim praksama (FCPA). Dok se FCPA primenjuje samo na mito koji su „stranim službenicima“ platili izdavači iz SAD-a, domaći koncerni ili njihovi agenti, varijanta „poštenih usluga“ online prevare može se koristiti za ciljanje kompanija bez američkih veza. Štaviše, prema teoriji poštene službene prevare, mito ne mora ići vladinom zvaničniku. Na primer, u Napoutu je sporni mito plaćen rukovodiocima FIFA-e, svetskog upravljačkog tela u fudbalu. Tužioci su tvrdili da su optuženi zbog toga lišili FIFA-u poštenih usluga svojih zaposlenih i time počinili online prevaru prema američkom zakonu.

Ključni potez kompanije Napout je da kompanije i pojedinci na Balkanu moraju biti oprezni kada učestvuju u projektima koje finansira DFC. Čak i ako se, prema očekivanjima, finansiranje DFC-a vrši u obliku lokalne valute, jer je njegov krajnji izvor SAD, moraju se poštovati američki zakoni. Ovo je posebno slučaj u svetlu sporazuma o ekstradiciji između SAD-a i Srbije koji je stupio na snagu u aprilu 2019. Za razliku od američkih ugovora o ekstradiciji sa drugim zemljama u Evropi, onaj sa Srbijom navodi da „ekstradicija neće biti odbijena na osnovu državljanstva tražene osobe ”– odnosno, srpske vlasti mogu biti obavezne da predaju državljane Srbije na suđenje (i potencijalno izdržavanje zatvorskih kazni) u SAD-u. Američke vlasti su već stavile ovaj ugovor na upotrebu i trenutno su u procesu izručenja jedanaest Srba zbog navodne šeme prevara sa binarnim opcijama. Ovaj razvoj događaja, u kombinaciji sa prisustvom kancelarije FBI-jevog atašea u Beogradu, podvlači resurse koji su dostupni američkim tužiocima da bi se bavili optuženima sa Balkana koji bi mogli doći u iskušenje da pristupe ili koriste DFC-ovu veličinu na način koji bi se mogao smatrati neprimerenim. To u najmanju ruku znači da sve predložene transakcije uključuju DFC novac