Početak krize fakultetskog obrazovanja

(Last Updated On: )

Fakultetska diploma smatrala se dugo jednom od najisplativijih investicija u budućnost. Mladi su ulagali mnogo vremena da opravdaju očekivanja, a roditelji, u najvećem broju slučajeva, velika sredstva da deci obezbede što bolje uslove za visoko obrazovanje. U razvijenim zemljama, gde su najbolji univerziteti privatni i veoma skupi, diploma je donosila dugogodišnje dugove porodicama, za koja se računalo da će ih otplatiti mladi na dobro plaćenim radnim mestima.

Stvari su, neočekivano, poslednjih godina počele da se menjaju. Nove generacije gube poverenje u univerzitete, a trend koji se beleži opstaje i razvija se velikom brzinom.

U najnovijem broju uglednog časopisa “Ekonomist” objavljeno je istraživanje “Vol strit džornala” iz marta ove godine, prema kojem 56% Amerikanaca smatra da se ne isplati ulagati vreme, ni novac, u fakultetsko obrazovanje. Situacija nije ista na svim fakultetima, ali je primetno da se drastično povećao broj mladih koji ne mogu da zarade potrošeni iznos. Na budućim studentima je da pažljivo prate informacije o platama i odustanu od zanimanja za koja je školarina visoka, a šanse za dobro plaćen posao male.

Pre 50 godina, na tržištu rada, stanje je bilo povoljnije – diplomci su imali u proseku za 35% veće zarade od radnika sa završenom srednjom školom. “Bum” u nekoliko narednih decenija produbio je razlike, pa su do pre par godina fakultetski obrazovani zarađivali čak 66% novca više. A onda je došlo do stagnacije, pada razlika i ujednačavanja. Istovremeno, cene školovanja su dramatično porasle. Danas je u Velikoj Britaniji, na primer, za jednu godinu studija često potrebno izdvojiti i više od 10 hiljada dolara. Istovremeno, 25% mladića vlasnika diploma, i 15% devojaka, zaradi tokom radnog veka manje od prosečnih zarada osoba bez fakultetske diplome.

Pritisak je, u skladu sa prethodnim podacima, izvršen i na dužinu studiranja. Što mladi više odlažu završetak studija, troškovi rastu, a produžava se i vreme neophodno da se oni nadoknade. Najlošije je, svakako, započeti visoko obrazovanje a ne završiti ga.

Izbor predmeta studija ostaje ključan. Umetnički fakulteti u Velikoj Britaniji pokazuju se, za najveći broj diplomaca, kao čist gubitak novca. U istoj grupi su mnoge društvene nauke, ali i poljoprivredni fakulteti. U Americi su fakulteti na kojima se školovanje isplati inženjerstvo, kompjuterske nauke i medicina, za razliku od muzike i vizuelnih umetnosti, književnosti, filozofije, religije… koji su na dnu liste.

Slično je i kada se porede univerziteti – studije „neisplativih“ nauka na Oksfordu ili Kembridžu, čemu mnogi pribegavaju, lošiji je izbor od profitabilnih studija u manje poznatim, ali solidnim visokim školama.